Svetski lider u proizvodnji građevinske opreme, 2015. i zvanično je svetski biznismen godine u konkurenciji 65 preduzetnika iz 53 zemlje. Ovo je priča o snazi ljudskog duha: kako od ekstremnog siromaštva napraviti kompaniju čija dobit prelazi milijardu dolara godišnje
Osnivač i predsednik Uprave Montpellier-Altrad 2015. proglašen je svetskim preduzetnikom godine i to u konkurenciji 65 menadžera iz 53 zemlje. Ovu titulu već 15 godina dodeljuje konsultantsko-revizorska kompanija Ernst&Young World Entrepreneur s ciljem promocije preduzetništva, podsticanja inovacija i ekonomskog razvoja. Međutim, njegova životna priča nimalo nije bajkovita. Rođen je u sirijskoj pustinji, kao dete beduina, na dan kad mu je majka umrla. Njegov otac, plemenski starešina, odrekao ga se, a on je završio kod bake koja ga je odgajala u šatoru; dok su se selili zajedno sa ostatkom sela tražeći oaze. Često ne znajući hoće li imati šta da jedu idućeg dana. Baka je odbila njegovu želju da ide u školu smatrajući da pastirima knjige nisu potrebne. Ali, kad je video druge da idu u školu, iskradao se iz šatora pre zore i hodao sat vremena bosonog preko dina kako bi i on stigao na nastavu. A, bio je toliko dobar učenik da su ga dečaci iz razreda, iz revolta, jednom u pustinji živog zakopali. Uspeo je da se spasi.
– Bio je to instinkt za preživljavanje. Znao sam da je obrazovanje jedina šansa da se izvučem odatle – seća se Mohed koga su kasnije prihvatili rođaci blizu grada Raka. Tamo je stekao diplomu, a kao najbolji učenik u regionu dobio je državnu stipendiju za studij u Francuskoj.
– Nisam imao nikakvu posebnu želju, moja jedina ambicija je bila da ni po koju cenu ne prihvatim svoju inicijalnu sudbinu.
U Monpelje je došao sa 17 godina bez ikakvog znanja francuskog; predavanja na studiju fizike i matematike razumevao je jedva desetinu. Preživljavao je sa jednim obrokom dnevno i nije poznavao apsolutno nikoga. Ipak, do vremena kada se preselio u Pariz, kako bi stekao doktorat u oblasti informatike, jezik je savladao toliko dobro da je šarmirao koleginicu Francuskinju; koja će mu kasnije postati supruga. Uporedo sa studiranjem, radio je kao inženjer u tehnološkim firmama što mu je pomoglo za dobijanje državljanstva.
Altrad Grupa, kojoj je danas na čelu, već nekoliko godina ima promet preko milijardu dolara, a zapošljava 7.500 radnika u 170 firmi širom sveta. Tako je Mohad svetski lider u proizvodnji mešalica za beton i evropski lider u proizvodnji skela i građevinskih kolica.
Iako milijarder, njegov rodni list ne postoji, jer je rođen u beduinskom plemenu u sirijskoj pustinji. Kako bi ipak imao proslavu rođendana njegova deca su odlučila da izvuku datum iz šešira, pa je to 9. mart, a za godinu rođenja sam je odabrao 1948. jer mu se ta činila najtačnijom.

Za dobar biznis potrebna je i intuicija
Danas njegovo ime je gotovo sinonim za Monpelje. Njegovo ime nosi i gradski ragbi stadion čiji je vlasnik. Iako, pre nego što je kupio ragbi tim, nije bio ni na jednoj utakmici. Kada ga je 2011. gradonačelnik zamolio da pomogne
posrnuli Herault Rugby, tim sa tradicijom od 29 godina, bez oklevanja ga je kupio. Danas ne propušta nijednu utakmicu, na kojima redovno na reveru nosi crvenu iglu, simbol ordena Legije časti koji je dobio 2005. godine.
Priča o Mohedu Altradu je, u stvari, priča o snazi ljudskog duha. Kako od ekstremnog siromaštva napraviti kompaniju čija dobit prelazi milijardu dolara godišnje. Da uspešno posluje već 25 godina; u poslednjih pet udvostručila je prodaju čime je 80 posto kompanije, koliko je u Altradovom vlasništvu, dostiglo vrednost od preko milijardu dolara.
Kompanija Altrad posluje u 170 zemalja, mada je većina klijenata u Evropi, ponajviše u Francuskoj, gde je velika arapska populacija. Altrad u Siriji nije bio od 1972. kada je otišao da poseti oca.
– Gotovo odmah po dolasku tamo shvatio sam da mi tu nije mesto. Moja karta bila je u jednom smeru.
Iako milijarder, nema rodni list, jer je rođen u beduinskom plemenu u sirijskoj pustinji
Kada mu je bilo sedam godina, na kratko mu se u život vratio otac, dovoljno dugo da mu kupi bicikl, u to vreme retko blago u celoj pustinji. Upravo ovo će probuditi i Mohedov preduzetnički duh: iznajmljivao je bicikl drugim dečacima, a novac koristio za udžbenike i školski pribor.
Po završetku školovanja Altrad je četiri godine radio u Abu Dabiju za državnu naftnu kompaniju. Sa niskim porezima i ne baš raznovrsnim životom, uštedeo je nekoliko stotina hiljada dolara do vremena isteka ugovora 1984. Vrativši se u Pariz, zajedno sa tri prijatelja, osnovao je kompaniju za proizvodnju prenosnih računara, a kada su je ubrzo prodali, na računu je imao oko 600.000 dolara; ali ne i ideju gde da ih uloži.
U avgustu 1985. dok je bio na odmoru na jugu Francuske slučajno je dobio ponudu da kupi firmu zapalu u dugove koja se bavila proizvodnjom građevinskih skela. Iako mu je ovaj posao bio potpuno stran odlučio je da kupi kompaniju, zajedno sa prethodnim partnerom, Ričardom Alkokom. Platili su je jedan franak i preuzeli dugove, a Altradu je pripalo 90 odsto vlasništva.
– Ta kupovina bila je vođena intuicijom. Uvideo sam da je proizvod koji pravi kompanija od velike koristi i ima široku primenu u različitim poljima, od građevinarstva do rafinerija i aerodroma.
U startu je srezao troškove, a posao organizovao tako da su svi radnici bili svesni preuzetog rizika, što je za rezultat imalo veće zalaganje i trud svih u kompaniji. Za samo godinu dana napravili su mali profit, a otvorene su i podružnice u Španiji i Italiji.
Da postanu veća kompanija nije bilo lako. Jedna od grešaka koju je Altrad napravio bila je kupovina kompanije koja je proizvodila hirurške rukavice, ali brzo je shvatio da energiju treba usmeriti na polje usko vezano za primarnu delatnost. Prodao je kompaniju za rukavice, a proširio proizvodnju mešalica, građevinskog alata i skela. I tokom recesije, u ranim 90-im, tek stasala kompanija izgubila je četvrtinu prihoda za samo šest meseci. Po izlasku iz krize Altrad je shvatio da banke ne žele dati kredit biznismenu sirijskog porekla bez ozbiljnog industrijskog iskustva, bez obzira na pozitivne poslovne izveštaje. Što ga je nateralo da se vrati taktici sa kojom je i započeo: da kupuje male konkurentne firme sa finansijskim problemima i da ih potom vraća u život.
– Bio je to mučan period u kojem sam mnogo vremena potrošio samo zato što mi ljudi nisu verovali.
Prekretnica je došla 2003. U tom trenutku kompanija je imala solidne temelje sa 21 podružnicom i zaradom od 130 miliona dolara. Onda je donesena odluka za kupovinu do tada, najveće nemačke rivalske kompanije, Plettac. Što je omogućilo da Altrad Group postane vidljiva u Evropi i osposobi se za velike industrijske ugovore, ali i odvažnije uključi u druge usluge. Posle ove kupovine nastupila je konsolidacija kompanije, a Altrad je godišnje preuzimao po tri konkurenta (‘Svaka od tih kupovina na kraju se pokazala kao profitabilnom’).

Altradovo ime nosi i gradski ragbi stadion u Monpeljeu, čiji je vlasnik
Sedište Altrad Group nalazi se u Monpeljeu, gradu u kom se Mohed oseća kao kod kuće. Ujedno, ovo je jedna od retkih velikih kompanija čije sedište nije u Parizu. Nedaleko od njegove vile, gde ima tri bazena i parkirane automobile ferari i lamborđini, locirano je sedište u kojem 25 zaposlenika radi u objektu koji je nekada koristila posluga, a sam Altrad koristi nekadašnju štalu i sve obavlja bez asistenta. Ovakav smeštaj čini se nepovezivim sa kompanijom koja ima više miliona korisnika.
Po Altradu, tajna uspeha leži u decentralizovanoj strukturi i u velikoj meri nezavisnih podružnica. Zato, kada preuzme novu kompaniju, nameće minimum pravila i uglavnom ostavlja radničku strukturu netaknutu.
– Volim slobodu i želim da se ljudi koji rade za mene osećaju slobodnim. Kada se dogovorimo oko cilja svako ima slobodu da radi najbolje na svoj način uz koordinaciju sa drugima.
Najbitnije je da svoju zaradu uvijek nanovo ulažete
Altradova averzija prema hijerarhiji je stavljena i na papir i to u statutu kompanije na engleskom i francuskom. Ovo se pokazalo kao vrlo uspešno jer svaka podružnica, kojih trenutno ima 92, radi u skladu sa potrebama lokalnog tržišta ali sa svim prednostima multinacionalne kompanije.
Ovo je prepoznala i sama francuska vlada koja je uložila 100 miliona dolara u Altrad Grupu. Od 2011. kompanija je kupila 22 konkurenta, među kojima su firme u Kataru i Maroku, sa namerom povećanja posla na globalnom nivou. U planu je ozbiljan izlazak na američko tržište gde je konkurencija jaka, a koju predvode Kinezi sa niskom cenom.
Kao rukovodilac, Altrad transparentnost shvata krajnje ozbiljno. Do te mere da su zidovi njegove kancelarije od stakla gde ga zaposleni mogu videti. Jedini znak njegove pustinjske prošlosti je uramljena knjiga koja stoji na zidu. Reč je o njegovom romanu Beduin, objavljenom 1994. za koga je osvojio i književnu nagradu 2003. a Akademija iz Monpeljea predložila da se roman stavi na spisak obavezne lektire.
– Beduin je u manjoj meri slavljenje priče od siromaštva do bogatstva ali više je priča o bolu koji čovek oseća kada je zarobljen između dva sveta.
Najčešće piše noću, pre zore, kada ne može da spava.
– Ponekad je život težak. Neki ljudi se bave sportom, vode ljubav ili piju. Ja pišem.
Uprkos ogromnom uspehu, Mohed je i danas povučen čovek, koji ne vidi sreću baš u tolikom novcu.
– Nikada sve ovo ne bih radio zbog novca. Želim da razvijem jedno humanističko preduzeće, koje će usrećiti ljude koji rade za mene. Jer, ja zapravo i nisam srećan, jer imam jedan dug u životu koji nikada neću moći vratiti; da vratim život mojoj majci, koja nikada nije imala svoj život. Vrlo kratko je živela. Gledala je kako joj stariji sin umire. Umrla je onaj dan kada sam ja rođen.
FORMULA USPEHA
Po Altradu, tajna uspeha leži u decentralizovanoj strukturi i u velikoj meri nezavisnih podružnica. Zato, kada preuzme novu kompaniju, nameće minimum pravila i uglavnom ostavlja radničku strukturu netaknutu.
– Volim slobodu i želim da se ljudi koji rade za mene osećaju slobodnim. Kada se dogovorimo oko cilja svako ima slobodu da radi najbolje na svoj način uz koordinaciju sa drugima.
Altradova averzija prema hijerarhiji je stavljena i na papir i to u statutu kompanije na engleskom i francuskom. Što se pokazalo vrlo uspešno.